Kvantna medicina

Kvantna medicina fundamentalni principi

Povoljni terapijski efekti su zabeleženi u hiljadama terapijskih tretmana koji su sprovedeni u proteklih 30 godina. Naučno istraživački radovi koji su do sada objavljeni ukazuju da je biorezonantna metoda bez sumnje značajna medicinska procedura.

Biorezonantni metod je u stalanom usavršavanju znanja što je osnov za unapređenje Bicom aparata i poboljšanje tretmana naših pacijenata.

Osobina vode

Molekul vode je dipolan i rasporedjen-grupisan u posebne grupe- klastere. Smatra se da su klasteri svojevrsan memorijski prostor koji obezbedjuje čuvanje informacije slično kao magnetofonska traka.

Na telesnoj temperaturi 300-400 molekula vode je grupisano u klastere u odgovarajućem medijumu.

U zavisnosti od informacije, obrazuje se različita prostorna struktura molekula. Ovo je fizička veza koja se ne može dokazati hemijski. Kao rezultat konfiguracije klastera hemijski identične supstance mogu sadržati različite i veoma kompleksne informacije.

Supstance i informacije

Materije koje opterećuju naše telo su prisutne u organizmu u hemijskoj-materijalnoj formi ali je prisutan i njihov frekventni obrazac.

Sa tačke gledišta fizičara , ako fizičkom telu dopremite invertovan elktromagnetni talas kojim oscilira dolazi do gašenja oscilacija samo dok se održava inverzna oscilacija. Što bi značilo da nije moguće eliminisati patološku oscilaciju. Ali biološki sistemi su daleko kompleksniji od električnih sistema.

Biološki sistem razvija individualne reakcije, aktivira regulatorne i kompezatorne mehanizme i veliki biohemijsko-fiziološki napor se ulaže da se obezbedi protok održive energije (homeostaza).

Iz svakodnevnog terapeutskog iskustva, mi znamo da patološki talas po završenoj terapiji ne ostaje prisutan istim intezintetom. Bicom povećava ili umanjuje apmplitudu (intenzitet) . Terapijski frekventni obrasci koji se modulišu kroz Bicom OPTIMU ostvaruju rezonancu sa patološkim frekventnim šablonima koji su memorisanu u strukturu klastera. Molekularna interferentna oscilacija koja je sačuvana u klasterima , gubi stabilnost spostvene konfiguracije i oscilatorni intenzitet.

Nažalost, ovaj proces nije jednstavan kao gašenje svetla. Da bi se poptuno eliminisala molekularna interferentna oscilacija ( patološka oscilacija) tretman mora da se ponavlja. Terapijski efekat se ne gasi kada se gasi uređaj, regulatorni mehanizmi organzma nastavljaju terapijsko dejstvo čak danima po završenom tretmanu.